U današnje vrijeme, brojne priče služe kao podsjetnici na nesagledivu okrutnost koju su iskazivali roditelji. Međutim, nedvojbeno je uznemirujuće promatrati postupke određenih nemarnih majki koje odluče zanemariti ili potpuno napustiti vlastito potomstvo. Jedna posebna priča koja ostaje u našem sjećanju potječe iz Bosne i Hercegovine, gdje je majka bolno odlučila rastati se od svog malog sina u potrazi za vlastitim životnim putovanjem.
Godine 2015. dogodio se ključni trenutak u Ajdinovom životu kada je njegova majka odlučila otići, a sa sobom je povela i njegovog voljenog brata. Odsustvo njegovog brata i sestre duboko je utjecalo na Ajdina, ostavljajući trajan emocionalni trag. Priča o Ajdinovom iskustvu pogodila je živce u lokalnoj zajednici, izmamivši suze mnogih pojedinaca u 2017. godini.
S namjerom da im poboljša kvalitetu života, majka je donijela odluku o odlasku, a sa sobom je povela i Ajdinovog mlađeg brata.
Narativ oko Ajdina Mujkića, mladića porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ostavio je neizbrisiv trag na one koji su se s njim susreli. Nakon što ga je majka ostavila, Ajdin je pronašao utjehu u nepokolebljivoj prisutnosti brižnog djeda Huseina. Međutim, sudbina je napravila neočekivani preokret jer se Hussein, opterećen ograničenjima štaka koje proizlaze iz prethodne bolesti noge, sada oslanja na Ajdina za pomoć i ohrabrenje.
Suočen s bezbrojnim preprekama, par ujedinjuje svoje snage i pobjeđuje nevolje. Njihovo skromno prebivalište, lišeno osnovnih komunalnih usluga poput struje, svjedoči o njihovoj nepokolebljivoj otpornosti. Oni plove kroz život bez ikakvog oblika financijske pomoći. Prije nekog vremena djed je zadobio ozljedu noge zbog koje se nije mogao sam izdržavati. Istovremeno, majka je otišla, vjerojatno u potrazi za boljom budućnošću, povevši sa sobom i Ajdinovog mlađeg brata.
I pored Ajdinove velike želje za biciklom, djed mu nažalost nije uspio ispuniti želju.
Unatoč povremenom javljanju na telefon, Ajdinovi razgovori ne uspijevaju ublažiti neodoljiv osjećaj praznine koji obuzima dječaka. U međuvremenu, njegov otac radi u polju, rijetko se vraća kući i zanemaruje svoju odgovornost da podupire sinovljev odgoj, kako tvrde i dječak i njegov djed. Dječakova uplakana izjava: “Čeznem za majčinom prisutnošću, ali najviše mi nedostaje bratova odsutnost”, odjeknula je cijelom regijom i ostavila dubok dojam. Međutim, čak i usred svoje tuge, on nalazi utjehu u izgovaranju riječi: “I ovo će proći”, tražeći utjehu pred svojom tugom.
Nakon emitiranja Ajdinove priče na Hayat TV-u u Bosni i Hercegovini, cijela nacija je dobila uvid u izazovne uvjete u kojima se nalazi osmogodišnji dječak. Ova novootkrivena svijest potaknula je socijalne radnike da posjete rezidenciju djeda Husseina.
Nedugo nakon što je priča objavljena, djed je iznio dodatne detalje i otkrio da su ga socijalne radnice obavijestile o potencijalnoj opasnosti za njihov posao.
U susretu s njima, Husein se osvrnuo na njihovu neangažovanost u životu malog Ajdina, ističući činjenicu da već dvije godine dobro znaju za njegovu situaciju.