Tužni vapaj Mirka Dmitrovića (94) iz Gline: ‘Imam još samo jednu želju u životu…‘

‘Bit će bolje’, kaže Mirko Dmitrović, 94 su mu. U samom središtu Gline, u Majskoj ulici, živi od rođenja, a hoće li dalje – ne zna. Volio bi on ostati i nada se da hoće. Vrlo vjerojatno je djed Mirko najstarija osoba pogođena potresom, a koja živi sama.

Čeka da mu netko iz vlasti dođe reći što će i kako će. Da zna, kaže.

– Što ako netko naiđe, a nikoga nema? Moram biti tu – čeka djed Mirko.

– A onda ću se odmoriti. Od čega? Od situacije – uzdahne.

Teško je Mirku Domitroviću zbog naroda. Bio je brico i nema familije koju ne poznaje. Iako, zastaje, ‘puno njih više nije među živima’.

U mirovini je od osamdeset i neke. Supruga Rozalija preminula je 2007. godine.

image

Što je radio kad je zatreslo?

NEKOLIKO ZANIMLJIVIH SAVJETA

– Ležao i čekao da prođe. Pomirio sam se sa sudbinom. Iako sam ozbiljan kandidat…

Mirko u svojoj kućici ima dva ogledala. Ono veliko u kupaonici i manje na zidu kuhinje/spavaonice/dnevnog boravka, gdje boravi. Naviknuo je bivši brico rediti brk i bradu. Uredno su podštucani.

U 94 godine Mirko nije naučio kuhati. Zna on ispeći krumpir u pećnici i jaja, često pojede mlijeko s nadrobljenim kruhom. Razoran potres, koliko je god zla donio, Mirku je osigurao i topli obrok na stolu. Obiđu ga svakodnevno volonteri inicijative ‘Ljudi za ljude’. Donesu za pojesti, popiti.

Što bi još želio u životu?

– Da ovo malo proživim kao čovjek – kaže.

Za njega to podrazumijeva ostati u svojoj kućici u Majskoj ulici, neka mu zelene pumpe za vodu usred kuće. Samo nek’ zna da ga neće iseliti.

image
Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *