Prošle sedmice sam se vratio iz Njemačke nenajavljen, želio sam da iznenadim moju djevojku.
Kupio sam prsten od 300 eura gore u Njemačkoj, želio sam da je konačno zaprostim jer sam se što kažu “snašao”, konačno sam imao posao, platu kojom sam mogao sve da nam obezbijedim, stan, auto, putovanja.
Stigao sam negdje oko 2 sata posle pola noći, obzirom da imam ključ njenog stana polako sam ušao, da je ne probudim, ali… čim sam ušao iz spavaće sobe sam čuo čudne zvukove. Kroz glavu mi je prošlo najgore, ali tješio sam se da to nije ona.
Otvorio sam vrata i ugledao na krevetu moju djevojku i njenog najboljeg “prijatelja”. U sekundi mi se život srušio… okrenuo sam se i izašao… prsten sam joj ostavio na kuhinjskom stolu kao uspomenu na mene i ono šta je mogla imati.
Prošlo je 5-6 dana i bol je sve veća, ne mogu ovo podnijeti nikako, kroz glavu mi prolazi milion misli. 4 godine smo bili u vezi, 5 godine je nisam u obraz poljubio jer je kako je govorila “poštena” djevojka, 4 godine me pravila budalom, a najgore od svega i dalje je volim. (novi.ba)
