Prilikom rođenja bilo je očigledno da Tin Branković (2) iz Vinkovaca pati od deformiteta stopala. Stopala su mu bila okrenuta prema unutra i deformirana, a naknadni medicinski nalaz definirao je njegovo stanje kao četvrti stupanj ekvinovarusa. Obično se ova dijagnoza prati s drugima, pa je brzo utvrđeno da Tin pati od rijetke bolesti artogripoza multiplex congenita, što u suštini predstavlja nedostatak mišićnog tkiva u stopalima, rigidne zglobove i slabe pokretljivosti nogu, izvještava 24sata.
Usprkos pesimističkim predviđanjima da Tin nikada neće moći samostalno hodati, njegovi roditelji Vita (37) i Josip (30) odlučili su preokrenuti tu situaciju.
– Za mene nije bila opcija da moje dijete cijeli život provodi u invalidskim kolicima – ističe Vita, koja je odmah počela istraživati koje medicinske institucije i stručnjaci mogu pomoći Tinu da ostvari svoju jedinu želju – da hoda.
Posebna veza
Roditelji koji su suočeni s dijagnozama sličnim onoj koju ima Tin uputili su ih na doktora Dussa u specijalnoj ortopedskoj klinici u njemačkom Aschauu. Upoznali su doktora s Tinovim medicinskim stanjem te su mu poslali sve medicinske nalaze, nakon čega je on odlučio pregledati Tina.
Mama Vita je kozmetičarka, ali trenutno ne radi, a tata Josip je, uslijed nemogućnosti pronalaska posla u Hrvatskoj, bio primoran na privremeni rad u Njemačkoj. Na sreću, mediji su odlučili pokrenuti kampanju za prikupljanje pomoći nakon što su za njih čuli preko Grada Vinkovaca.
– Nakon što je objavljen članak o Tinu, mnogo ljudi nam je pružilo pomoć i neizmjerno smo zahvalni svima. Posebno smo zahvalni treneru Nenadu Bjelici, koji je organizirao kampanju za nas i povezao nas s nogometašem Petrom Bočkajem. Kad su se Tin i on sreli, rodila se snažna ljubav i Petar je od tada neprestano uz nas. U međuvremenu je Tin u Njemačkoj imao dvije operacije na stopalima – svaka je trajala po tri sata i bile su izuzetno složene. U njegove noge su ugrađene metalne šipke koje je nosio određeno vrijeme, a potom su one izvađene i dobio je male ortoze koje zapravo mora nositi stalno, dan i noć – objašnjava mama Vita dodajući kako su zbog svih tih skupih postupaka odlučili prodati stan u Vinkovcima te su kupili manju kuću preko APN-a u Mirkovcima, gdje imaju dovoljno veliko travnato dvorište gdje se Tin može igrati bez straha od pada.
Unatoč svemu, Tinu predstoji još puno boli, operacija, podešavanja nogu putem ortoza i učenja, ali dječak je svjestan da je svakodnevno vježbanje vrlo važno za njega. Iako je doktor Dussa rekao roditeljima da će dječak hodati do treće godine, Tin ih je sve iznenadio. Upornim radom uspio je hodati s dvije godine čime je iznenadio i svoga doktora.
– Tinovo napredovanje redovno objavljujem na našoj Facebook stranici, također i sve nalaze, troškove, najavljene preglede… Sve transparentno da se vidi na što je potrošen sakupljeni novac. Ljudi nas pitaju je li on sad izliječen, nažalost nije. Ta bolest je neizlječiva. No ono što mi možemo napraviti je do njegove 18. godine, do prestanka rasta, poboljšati mu mišićnu masu, kosti, tetive, učiniti sve da donekle normalno hoda. Desno koljeno i dalje nije dobro, s lijevim ima manje problema i može čučnuti. Desno ne savija. Kako obično idemo na kontrole tri-četiri puta godišnje, tako i sad u kolovozu moramo opet zbog ortoza. Ima dnevne, u kojima mora biti stalno, i noćne, koje ga jako bole i žuljaju pa mu ih je teško nositi. Sad ćemo morati, čini se, izraditi nove. Tin može samostalno hodati nekih 45 minuta, a onda se mora odmoriti. Kako ima neujednačen hod, tako se to odražava i na razvoj kuka, koji sad također postaje problem. No doktor kaže da će pratiti Tinov rast još dvije-tri godine, pa odlučiti o daljnjim operacijama – tumači mama dodajući kako je rast djeteta veliki problem kod dijagnoze artrogripoze. Vrlo često Tinove noge mora masirati jer se maleni rasplače kad ga bole.
Visoki troškovi
Iako se pokazalo da su Tinu svi ti pregledi i odlasci u Njemačku pomogli, to nije jeftino. Podešavanje ortoza koje se mora obavljati dva do tri puta godišnje stoji više od 2000 eura. Trenutno moraju izraditi nove za koje im je potrebno barem 8000 do 9000 eura. Mama uz dijete mora biti svakodnevno te je iz tog razloga nezaposlena pa su im primanja ograničena. Dobila je status njegovateljice, ali zato što je Tin uspio prohodati, komisija smatra da preduvjeti za status ne postoje te će on biti prekinut ove godine. Trenutno čekaju da vide hoće li Tin biti primljen u vrtić u koji su ga upisali te su za njega zatražili asistenta.
– On hoda, ali nije samostalan. Ne može sam uz stepenice, padne čim ga malo gurneš, ali ustane sam i nastavi dalje, ne puže uopće, nego sve radi sjedeći. Nadam se da to sve neće biti otežavajuća okolnost za primanje u vrtić jer ja nešto moram početi raditi – kaže Vita, koja od Tinova rođenja i uspostavljanja dijagnoze vodi svoj intimni dnevnik u kojemu bilježi sve o sinovoj bolesti, operacijama, vježbama, savjetima, svojim strahovima i svemu što je prošla u ove dvije godine.
– Odlučila sam to pretvoriti u knjigu i sad sam već pred kraj s pisanjem. Na kraju godine bit će promocija te knjige koju sam nazvala ‘Put malog heroja Tina’, jer tako se zove i naša Facebook stranica, i cilj je njenom prodajom namaknuti nova sredstva za daljnje liječenje. Knjiga će biti dobar vodič za roditelje čija djeca boluju od iste ili slične bolesti jer će u njoj naći sve smjernice o tome kako pomoći djetetu i doći do izlječenja – kaže Vita.
Podatke računa za pomoć malenom Tinu možete pronaći OVDJE.