Ovaj bračni par se ponosi sa 62 godinu provedenu skupa. Imaju ukupno 12 djece, 53 unučadi, i 48 praunučadi, te jedno prapraunuče. Ako mislite da vi ili neko koga poznajete dolazite iz velike porodice, čekajte da upoznate porodicu Zanger.
Leo i njegova žena Ruth imali su nevjerojatnih 12 djece, ali njihove porodične obveze nisu stale nakon što je i posljednje dijete doseglo punoljetnost. S toliko djece, porodično je stablo raslo jer se svatko od njih ženio i rađao svoju djecu.
Kada je navršio 79 godina, Leo je proslavio rođenje svog stotog unuka, malenog momka nazvanog Jaxton Leo Zanger. Ali to nije jednino postignuće kojim se bračni par diči.
Osim velikog potomstva, ovaj se bračni par ponosi sa 62 godinu provedenu skupa. Koliko god je to nevjerojatno, još je nevjerojatnije što mogu točno upamtiti imena i rođendane cijele svoje porodice.
Iako više niko ne koristi imenike, ako biste uzeli imenik njihovog mjesta i otišli na slovo „Z“, vidjeli biste da porodično prezime popunjava cijelu stranicu. To je zato što Leo i Ruth imaju ukupno 12 djece, 53 unuka i unuke, i 48 praunuka i praunuke, te jedno prapraunuče.
S toliko malenih čak ni Jaxtonovi roditelji, Austein i Ashleigh, nisu znali da će on biti 100. rođeni. Tek je službena „porodične istoričarke“ Donna Zanger Lane ukazala da se radi o 100. članu porodice. Održali su i zabavno natjecanje između dvoje djece da bi vidjeli ko će „pobijediti“ u utrci za koju se većina porodica ne može ni kvalificirati.
Porodici ide na ruku što je 39-godišnja Donna, koja je najstarije unuče, pristala na ulogu porodične istoričarke, jer inače ne bi bili u mogućnosti voditi računa o bitnim događajima, poput imena, brojeva, rođendana i obljetnica porodičnih članova.
Većina porodica živi u gradu Quincy gdje se članovi porodice ne samo igraju skupa, nego i rade skupa. Glava porodice bavi se agencijom za nekretnine koja zapošljava jednu kći, četiri sina i dvije snahe.
Što se tiče porodičnih okupljanja, „malo“ jednostavno nije u njihovom vokabularu. Svi skupa slave Uskrs, Dan zahvalnosti i Božić, ali s obzirom da niko ne posjeduje vilu, moraju unajmiti crkvenu dvoranu za porodične večere.
Donna je izjavila kako: „Kada smo skupa, to je veliko. Jako je veliko. Puno je ljudi, jako puno djece, ali to je poanta svega. Uvijek nam bude jako lijepo.“
